Poznati chef priprema jelo od svinjetine u indijskoj pokrajini Kodagu tijekom snimanja druge sezone televizijske serije Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje, koja se prikazuje na programu National Geographic.
FOTOGRAF: JUSTIN MANDEL, NATIONAL GEOGRAPHIC
Autorica: JILL K. ROBINSON
Kako pripremiti piranju? Gordon Ramsay govori o vještinama koje je naučio snimajući putopis
U povodu prikazivanja novih epizoda serije Neistražene kuhinje poznati kuhar otkriva nam detalje o potrazi za paprom u Indiji, jahanju bikova u Indoneziji te putovanjima nakon izbijanja pandemije.
Chef Gordon Ramsay izgleda potpuno opušteno u kuhinji, što je i razumljivo. No njegova popularna televizijska emisija Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje, koja se prikazuje na programu National Geographic, pokazala nam je i koliko je taj glavni kuhar i vlasnik nekoliko Michelinovih zvjezdica vičan pješačenju kroz udaljene kišne šume i spuštanju niz stijene po užetu u potrazi za autohtonim sastojcima. S početkom prikazivanja druge sezone serije gledatelji će mu se moći pridružiti na njegovim putovanjima od indijske savezne države Kerale do savezne države Louisiane u SAD-u. Na putovanjima će ga o hrani i pripremanju jela podučavati lokalni stručnjaci.
S Ramsayjem smo razgovarali 26. svibnja, dok je zbog krize uzrokovane koronavirusom s obitelji boravio u izolaciji u svom domu u Engleskoj. Između ostaloga, razgovarali smo o njegovim nadanjima vezanima za budućnost putovanja te životnim i pustolovnim lekcijama koje je naučio snimajući drugu sezonu serije Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje, čija je premijera zakazana za 13. rujna u 22:00
Kako će se putovanja promijeniti nakon izbijanja posljednje pandemije?
Trenutno je najvažnija sigurnost. No ne smijemo zaboraviti na uzbuđenje putovanja i radoznalost – to dvoje iznimno je važno. Moramo nastaviti putovati i odlaziti u fantastične pustolovine jer postoji nešto prekrasno u svemu tome i u izlaganju samih sebe novim mjestima. Trenutno je važno da prebrodimo aktualnu situaciju i ostanemo snažni, no i da vratimo međusobno povjerenje. To se vrlo jednostavno može napraviti uz pomoć hrane: zajedničkim jedenjem, razumijevanjem kultura, te dijeljenjem uzbuđenja oko pustolovina i putovanja.
Tijekom snimanja u indijskom gradu Kanuru Gordon Ramsay i chef Shri Bala kušali su najsvježiji kokosov sok u toj regiji.
FOTOGRAF: RITAM BANERJEE, NATIONAL GEOGRAPHIC
Kako se nosite s nepredvidljivim događajima jednom kada krenete u novu pustolovinu?
Volim stvari rješavati u hodu. Ako snimam neku seriju, uglavnom ne želim imati previše informacija. Moram doživjeti neuspjeh dva-tri puta prije negoli uspijem. U Indoneziji sam se pokušavao držati za dva bika kako bih se okušao u skijanju po blatu u rižinom polju, i uspio sam tek nakon nekoliko pokušaja. No sada se svaki puta kada sam za upravljačem automobila sjetim kako sam usmjeravao bika po rižinom polju. Rado se prisjećam života tijekom snimanja emisije Neistražene kuhinje. Pa ipak, sretniji sam kada sam tamo jer se sve vrti oko hrane. Možda stršim kao bijela vrana, ali volim to i doista se ugodno osjećam dok to radim.
Jeste li iskoristili neko od svojih iskustava s putovanja tijekom aktualnog boravka kod kuće?
Koristio sam neke od tehnika koje sam naučio na svojim putovanjima. Primjerice, u Gvajani sam naučio filetirati piranje „na leptira“. Ovdje sam to primijenio na brancinu uhvaćenom u kornvalskim vodama – zasjekao sam ga po sredini i otvorio, a zatim ga ispekao na roštilju i začinio limunovim sokom. Bilo je sjajno prenijeti to znanje vlastitom sinu samo nekoliko tjedana nakon što sam to isto učinio u džungli. Bez lonaca i tava, bez maslinova ulja, ribeža za limun ili čilija. Dočekali smo suton uživajući u tom jednom brancinu na potpuno drugačiji način.
Rewa, Gvajana – Gordon Ramsay (desno) i chef Delven Adams (lijevo) slušaju ocjene pripremljene hrane.
FOTOGRAF: JUSTIN MANDEL, NATIONAL GEOGRAPHIC
Kamo biste željeli otputovati nakon što se smiri aktualna pandemija?
Sljedeća na popisu jest Južna Amerika. Primjerice, Brazil ili Argentina. Oduševljava me konkretnost njihovih jela, i način na koji pripremaju hranu na roštilju i konzerviraju je. Ovdje svakako treba spomenuti i pustolovinu planinarenja u divljini.
Je li Vas neko od odredišta iznenadilo?
Već sam ranije bio u Indiji pa sam mislio da je dovoljno poznajem i da neće biti toliko uzbudljivo. No u Kerali sam shvatio koliko su povijest te savezne države i regionalizacija utjecali na važnost papra za tamošnje stanovnike. Iskustvo odlaska u džunglu kako bismo ubrali bobice papra s drveta i kuhali s njima samo nekoliko minuta kasnije bilo je izvanredno. Baš kao i na početku nekog putovanja, shvatite kako je sve započelo i kako se s vremenom razvijalo i gradilo regionalni renome. Sve te stvari podsjećaju vas na to koliko je važan fantastičan okus namirnica koje se nabavljaju od lokalnih proizvođača. Ništa se ne može mjeriti s kušanjem domaće hrane u nekom od tih odredišta.
Što gledatelji mogu očekivati od novih epizoda Neistražene kuhinje?
Po mom mišljenju, druga sezona je poput prve sezone „na steroidima“. Podignuli smo ljestvicu u smislu samih odredišta i pustolovina. Sve je malo sirovije. Bili smo prilično ambiciozni. U Gvajani smo snimali u najudaljenijim i najzabačenijim dijelovima džungle koje sam ikada posjetio. U Durbanu u Južnoafričkoj Republici iskakali smo iz helikoptera u ocean prepun morskih pasa, dok smo u Indiji lovili ribu mrežama, a u Tasmaniji ronili pod morem, i sva su ta iskustva predstavljala prilične izazove. No u ovoj smo sezoni saznali puno više o nekim stvarima i dodali još malo opasnosti.
Što ste naučili putujući za potrebe nove sezone?
Jedna od najvažnijih stvari koje sam primijetio jest pažnja koju domaće stanovništvo pridaje invazivnim vrstama. Stanovnici određenih mjesta svjesni su devastacije okoliša koju te vrste mogu uzrokovati. Dobar su primjer nutrije u južnoj Louisiani, koje oštećuju korijenske sustave biljaka i uništavaju močvarna područja. Iako je ukusna, bio je teško učiniti nutriju jelom koje možete dodati na jelovnik jer je među domaćim stanovništvom poznata pod imenom „močvarni štakor“.
U Gvajani je bilo nevjerojatno vidjeti kako stanovnici koriste baš sve što vam se nalazi pod nogama i oko vas – ništa nisu bacali, a lovili su samo onoliko koliko im je taj dan bilo potrebno. Prije odlaska u lov morao sam vježbati korištenje svog novog luka i strijele. Ne možete uzaludno trošiti strijele jer se rade ručno i ključne su za preživljavanje. Odlazak u pustolovine s ciljem otkrivanja svega što se događa u lokalnim zajednicama na svim tim mjestima pomaže mi još bolje ih shvatiti.
