U osnovnu opremu svakog ronioca spada regulator i boce s komprimiranim zrakom ili mješavinom plinova koji služe za nesmetano disanje pod vodom, kompenzator plovnosti za kontrolu uzgona i ronilačko računalo za određivanje dubine i potrebne dekompresije pri sigurnom izronu. Zbog veće sigurnosti ronjenja, ronioci opremu kontinuirano osuvremenjuju, testiraju i servisiraju. Osim toga, mnogi koriste električne podvodne skutre za lakše svladavanje većih podvodnih udaljenosti, podvodne digitalne kamere i fotoaparate visoke rezolucije, podvodne padobrane za izvlačenje teških tereta na površinu te podvodne dronove za istraživanje terena prije urona i ostale gadgete.
Svu tu naprednu tehnologiju nesebično je uporabilo sedamdesetak ronilaca tijekom trodnevne volonterske ekološke akcije Think Green (razmišljaj zeleno) u podmorju otoka Visa provedene krajem lipnja 2021. godine. Članovi Ronilačkog kluba Roniti se mora iz Zagreba i Šibenika uz pomoć Udruge podvodnih aktivnosti Rostrum iz Splita s dna su počistili nezapamćenih 15 tona otpada, odnosno više od trideset kubičnih metara različitih neprimjereno odbačenih predmeta. Za uspješan pothvat, odrađeno je šest stotina podvodnih radnih sati u trajektnoj luci, uz rivu i uvali Stonac. Na površinu su iznijeli od različitih dijelova brodova, preko kanalizacijskih cijevi, bijele tehnike, zaostalog naoružanja iz 2. svjetskog rata do automobilskih guma, auto dijelova i
Think Green projekt čišćenja podmorja i jezera se odvija već desetu godinu zaredom od samog osnutka kluba Roniti se Mora u Zagrebu. Ovo je njihovim članovima već 22. ekološka ronilačka akcija u kojoj sudjeluju. Od samog početka projekt partnerski osnažuje National Geographic Hrvatska, a akciju na Visu su partnerski podržali Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Veleposlanstvo Velike Britanije, Grad Vis i Hvidra Vis. Spiritus movens projekta, predsjednik kluba Damir Zurub, u pauzi između dva zarona kaže: „Imamo velike planove za daljnji razvoj Think Green-a za koji smo ove godine otkupili istoimenu domenu. Namjeravamo napraviti snažnu internetsku platformu koja ne bi samo podržavala Think Green ronilačke eko akcije nego i šire rješavanje problema ilegalnog odlaganja otpada. Platforma bi uz razvoj interaktivne aplikacije omogućila praćenje i prijavljivanje divljih odlagališta otpada u hrvatskom podmorju, jezerima, špiljama, šumama i općenito u prirodi i ljudskim naseljima.“ Putem platforme će hrvatska sela, općine i gradovi moći uputiti zahtjev da se upravo u njihovoj sredini održi jedna od slijedećih Think Green akcija. O mjestu slijedeće akcije odlučuje se internim natječajem, a kompletnu logistiku koja uključuje vađenje i odvoz otpada te sve troškove na sebe preuzima klub Roniti se mora u suradnji s partnerima i sponzorima.
Do sada je tijekom ronilačkih eko akcija najveći problem predstavljao odvoz i reciklaža otpada izvučenog s morskog dna. Lokalnim zajednicama je zbrinjavanje stvaralo dodatne troškove, a često je nedostajalo i adekvatnog prostora. No, taj je problem riješen partnerskim uključivanjem C.I.O.S. grupe koja je o svom trošku za akciju na Visu osigurala veliki kamion s dizalicom, tim ljudi i odvoz otpada u tvornice za reciklažu u Zagrebu i Splitu. Sav prikupljeni otpad će se pažljivo razvrstati i propisno zbrinuti. Osim toga, novčana sredstva ostvarena prodajom vrijednih komponenti otpada će se u cijelosti donirati Plavom ronilačkom srcu za SOS Dječje selo, još jednom iznimno vrijednom projektu kluba Roniti se mora. Plavo ronilačko srce omogućava obuku djece bez adekvatne roditeljske skrbi za različita ronilačka zanimanja što im otvara još jednu mogućnost kvalitetnog zapošljavanja u budućnosti. „I ja sam uključena u projekt Plavo ronilačko srce. Preko projekta se, naravno uz pomoć sponzora, besplatno školujem do zanimanja ronilačkog instruktora.“ izjavila je Kristina Ivanuš, dobitnica međunarodne nagrade Hermann Gmeiner SOS Dječjih sela i aktivna sudionica čitavog niza dosadašnjih Think Green pothvata. Kristina je u tri dana zaronila šest puta i izvadila nekoliko vreća otpada uključujući staklo, razne metalne predmete i dijelove automobila. Ronjenja su bila vrlo naporna i tehnički zahtjevna, ali i zabavna, s čime se slažu svi sudionici. „Fenomenalan je osjećaj kad vidite toliko puno ljudi koji su spremni odvojiti svoje vrijeme i posvetiti se čišćenju mora. Kad izvadite to smeće iz mora, osjećate se korisno.“, podijelila je s nama svoje iskustvo Martina Jadrijević-Tomas koja se je u Think Green akciji prvi put sudjelovala prije 4 godine kad ju je Damir Zurub zajedno s 3 njezine prijateljice iz SOS Dječjeg sela uključio u Plavo ronilačko srce.
Srce mi se steglo tijekom ronjenja s volonterima u uvali Stonac kad sam ugledao sav taj otpad razbacan po dnu. Na svakom četvornom metru dna su izvirivali odbačeni predmeti, uključujući puške, noževe i razne vrste streljiva. Pothvat je zahtijevao veliki oprez svih sudionika. Opasnost je vrebala i pri izvlačenju teških predmeta, ali su svi volonteri pokazali visoku razinu ozbiljnosti i organiziranosti. Naišli smo na čitavo polje starih akumulatora koji su poput gljiva izvirivali iz mulja. Čini se da je netko došao na bizarnu ideju koristiti teške akumulatore kao kolpomorto za sidrenje brodice. Nekada na našim otocima nije bilo organiziranog sustava zbrinjavanja otpada te se živjelo po principu „more dalo – more uzelo“. Prirodne ste materijale nekada mogli bez problema baciti u more. No, s promjenom tehnologija i uporabom suvremenih materijala mnogim predmetima više nije mjesto u moru. Osim toga, broj stanovnika otoka tijekom ljetne sezone se znatno poveća dolaskom turista što akumulira dodatne količine otpada. Ipak, stvari velikom brzinom kreću na bolje. Sve veći broj turista na otok dolazi električnim automobilima, pa je za te potrebe postavljena i prva javna punionica na otoku. Visu se je pobrinuo i za vlastiti izvor obnovljive energije sagradivši, u suradnji s HEP-om., sunčanu elektranu snage 3,5 MW. Izgradnjom sunčane elektrane su dobili vlastiti izvor obnovljive energije i veću sigurnost opskrbe električnom energijom, posebno u razdobljima povećane potrošnje tijekom turističke sezone. Otok Vis ima sustav zbrinjavanja otpada i reciklažo dvorište, ali dio predmeta na različite načine ipak dospije u more.
Tijekom akcije nekoliko je grupa ronilaca vadilo iz mulja traktorske i automobilske gume. Jedan je tim bio zadužen za namještanje podvodnih padobrana ispunjenih zrakom za izvlačenje goleme kanalizacijske cijevi i nadgrađa brodice na površinu. Količine otpada smo svi tek postali svjesni kad je operater kamiona s dizalicom sve to počeo utrpavati mehaničkom hvataljkom u teretni prostor. Pri jednom izlasku iz mora ugledah ronioca s podvodnom kamerom u jednoj ruci i punom vrećom otpada u drugoj. Bio je to Srđan Vrančić, fotograf CROPIX-a i prošlogodišnji dobitnik "Velebitske degenije", godišnje nagrade Hrvatskog novinarskog društva (HND) za najbolji novinarski rad na području zaštite okoliša i prirode, u kategoriji najbolje fotografije. Njegova nagrađena fotografija je nastala na jednom od prethodnih Think Green zarona. „Ovo mi je već šesnaesta Think Green akcija. Osim što sudjelujem u ekološkom dijelu, paralelno izvještavam za svoju novinsku agenciju.“ ozarena lica otkriva Srđan Vrančić i dodaje: „Ekološke akcije su najteži oblik ronjenja i teško ih je isplanirati. Najčešće se radi na manjim dubinama, ali se često izlazi na površinu i ponovno zaranja. Nakon jednog dana ronjenja, sudionici znaju biti umorni kao nakon tri dana kopanja.“
Golema količina otpada prikupljena tijekom raznih ronilačkih ekoloških akcija u kojima svake godine sudjeluje sve veći broj ronilačkih klubova diljem Hrvatske nas podsjeća na činjenicu da svaki oblik proizvodnje ostavlja svojevrsni otisak na okoliš. Sav taj rad na iskopavanju rudače, metalurgija, varenje, farbanje, sastavljanje u proizvodnim halama i zbrinjavanje na kraju životnog vijeka tehnološkog proizvoda ostavlja svoj trag u okolišu. Zato se u programima cirkularne ekonomije i održivog razvoja suvremenih proizvodnih tvrtki intenzivno radi na prevenciji nastajanja otpada koji bi potencijalno mogao završiti u prirodnom okolišu. Cirkularna ekonomija je sustav unutar proizvodnje koji je zasnovan na smanjenju, ponovnoj uporabi i recikliranju u kojem se otpad smatra vrijednim resursom. Rabljeni i pokvareni proizvodi se mogu popraviti ili ponovo upotrijebiti, a sve ostalo se može reciklirati ili koristiti na drugačiji način. Zanimalo nas je što Volkswagen kao partner National Geographica u projektu Pametna Hrvatska poduzima kako bi se spriječilo da dijelovi njihovih automobila na kraju životnog vijeka dospiju na dno nekog jezera ili mora. U Volkswagenu su, sudeći prema njihovim postojećim projektima, potpuno svjesni svoje odgovornosti kao masovnog proizvođača različitih vrsta vozila. Zacrtali su si cilj prema kojem će do 2025. godine za svako proizvedeno vozilo smanjiti utjecaj na okoliš za 45% u odnosu na 2010. godinu. Njihovi automobili su sastavljeni od dragocjenih sirovina koje se mogu ponovno iskoristiti ili reciklirati. Zato su uspostavili program povrata i obnavljanja starih dijelova svojih automobila. Prikuplja se sve, od motora, preko sustava mjenjača do elektronskih komponenti te ih se priprema za ponovno korištenje. Obnovljeni dijelovi se nakon obrade testiraju i ponovo odlaze na tržište pod engleskim nazivom Volkswagen Genuine Remanufactured Parts (Volkswagenovi originalni obnovljeni dijelovi), i mogu sa sigurnošću koristiti u drugim vozilima. Osim toga, obnovom starih dijelova smanjuje se potrošnja energije za 33% i smanjuju emisije CO₂ za 28%. Odgovorni preventivni programi poput ovoga koji već u startu smanjuju mogućnost nastajanja otpada i kvalitetno organizirani lokalni sustavi zbrinjavanja svih vrsta otpada uz našu obalu najbolji su način sprječavanja neodgovornog odlaganja u modre dubine Jadrana. Kad cirkularna ekonomija postane nerazdvojni dio prakse svih proizvođača, a svijest o zaštiti prirode svakog pojedinca bude potpuno razvijena, rekreativni ronioci više neće morati izvlačiti tone otpada. S nestrpljenjem očekujemo dan kad će se ronioci ponovno moći baviti samo bezbrižnim razgledavanjem prirodnih i arheoloških ljepota podmorja, ali kako sada stvari stoje, još ćemo se načekati.